Situirana u srcu Balkanskog poluotoka, Bugarska se diči dugom i bogatom poviješću. Tračani, Grci, Rimljani, Bizantinci, Slaveni i Bugari su u svoje vrijeme nastanjivali ovu zemlju ostavljajući iza sebe spomenike i obogaćujući ovu riznicu kulture. Geografski položaj Bugarske, na raskrsnici između Europe i Azije, ogleda se u bogatoj i drevnoj povijesti bugarske kulture, arhitekture, kuhinje, običaja i tradicija.
Tokom 1300 povijesti, od kojih je 300 provedeno pod vladavinom Bizantije i 500 pod Osmanlijama, Bugarska je proživjela mnoga teška vremena ali nikada nije napustila svoj nacionalni identitet i nasljedstvo.
Nakon Drugog svjetskog rata, tokom kojeg je Bugarska objavila "simbolični rat" Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama (ali nije slala svoje snage u borbu i odbila je da deportira svoju jevrejsku populaciju u nacističke logore smrti), Bugarska je stekla reputaciju najlojalnijeg saveznika Sovjetskog saveza imitirajući sovjetske politike kolektivizacije i industrijalizacije.
Uklanjanje s vlasti dugogodišnjeg vođee Todora Zhivkova 10. studenog 1989. god. otpočelo je trenutnu eru političke i gospodarstvene tranzicije. Prvi krug pregovora između bugarske vlade i Komisije Europske zajednice s ciljem potpisivanja Europskog sporazuma o pridruženju započeo je 1992. god. te se potpisao i ratificirao naredne godine. Europsko vijeće je 2000. godine usvojilo odluku o zvaničnim pregovorima o pridruživanju sa Bugarskom. Zemlja se pridružula Europskoj Uniji 1. siječnja 2007. god. što je bio monumetalni korak koji će sigurno donijeti mnogo promjene Bugarskoj u bližoj budućnosti.
Stanovništvo: 7,707,495 (2001.) Površina: 110,910 kv km Prijestolnica: Sofija Lokacija: Europa Pogranične zemlje: Grčka, Makedonija, Rumunjska, Srbija, Turska Glavni jezik: bugarski Glavna vjeroispovijest: pravoslavlje Očekivani životni vijek: 67,72 godine (muškarci), 74,89 godina (žene) Valuta: 1 lev (BGN) = 100 stotinki Glavni izvori: struja, plin i voda; grana, pića i duhan; strojevi i oprema, osnovni metali, kemijski proizvodi, rafinirani benzin, nuklearno gorivo Prosječni godišnji dohodak: 1,790$ Internet-domena: .bg Međunarodni pozivni broj: +359
O Sofiji
Sofija ima povijest koja ide unatrag tisućama godina. Kroz stoljeća, mnogi narodi su je nastanjivali i dodavali njenoj bogatoj i različitoj povijesti. Brojna neolitska sela su otkrivena u blizini dok je naselje iz bakrenog razdoblja nedavno pronađeno u samom središtu moderne Sofije.
Tračansko pleme Serdi ovdje se naselilo u 7. stoljeću prije Krista i dalo prvo zabilježeno ime Sofije -- Serdica. Bizantinci su je zvali Triaditsa a Slaveni - Sredets. Moderni grad Sofija je nazvan tako u 14. stoljeću po bazilici Sv. Sofije (na grčkom, riječ "sofia" znači mudrost). U 3. stoljeću nove ere, Rimljani su izgradili snažne zidove oko Serdice, prijestolnice Unutrašnje Dacije, i važne tačke na rimskom putu od Naisusa (danas Niš, Srbija) do Konstantinopola (danas Istanbul, Turska).
Danas ima mnogo arheoloških nalazišta u Sofiji koji odražavaju raznoliku povijest grada - vrata utvrde i tornjeva Serdice, javne građevine i ulice stare tisućama godina. Veliki dio drevnog grada Serdice je ispod važnih modernih građevina. Drevno gradsko vijeće (bulefteris) skriveno je ispod Sheraton hotela dok određeni broj bazilika se nalazi ispod Palate pravde. Rimske toplice su ispod sofijskih Mineralnih kupatila i rimska rezidencija sa složenim mozaicima je ispod Rila hotela.
Nakon invazije Huna 441. god., grad je obnovljen od strane Bizantinaca. Slaveni su Sredetsu dali ključnu ulogu u Prvom bugarskom kraljevstvu a onda su 1018. god. Bizantinci ponovo osvojili Triaditsu. Na kraju 12. stoljeća Bugari su se vratili i Sredets je postalo veliko središte trgovine u Drugom bugarskom kraljevstvu. Turci su zauzeli Sofiju 1382. god. i učinili su je središtem Rumelijskog beglerbegluka. Grad je opao tokom feudalnih nemira u 19. stoljeću ali je uspostavljanjem Trećeg bugarskog kraljevstva 1879. god. Sofija još jednom postala prijestolnica Bugarske.
Gradski imidž se vrlo brzo promijenio od svojih orijentalnih korijena da odrazi svoj europski ton. Danas mnoge ulice, građevine, parkove i čak cijela susjedstva čuvaju arhitektonski stil sa prelaza stoljeća. Između 1879. i 1939. god. populacija Sofije narasla je od 20,000 na 300,000. Danas je Sofija dom za preko 1,250,000 ljudi.
